U bijeloj auri kamena dva tijela jedno drugim skrivena more moli šapuće hodaj tiše i ne diši glasno misao jaka previše je ako se makne i tijela takne neće biti isto
Arhiva > ožujak 2014
Rekla sam
Čemu ta ljutnja pomješana s nevjericom rekla sam u tvojim rukama mi tijesno rekla sam kako čekam vrijeme nakon ljeta rekla sam odlazim nekamo drugo za dugo rekla sam no nisi shvatio to moje nevidljivo žuđeno I otud ta tvoja nemoć u tuđe košulje presvučena uzalud
sam sam kiša
Slušam muziku u oku oblaka i krijem se u svom ogledalu od suza koje nisam isplakao i nikad neću.
Ne zamjeri mi /jednom beskućniku/
Ne zamjeri mi što govorim o tebi /priznajem/ nikad nisam znala zatomit osjećaj ne zamjeri mi što sjetnim pogledom milujem tebe zagubljenog u tvom gradu ne zamjeri mi što znam kako si sam i kako si u bescjenje rasprodao htijenje kao drvene obruče bacajući usput s njima i sebe u hazardnoj igri tražeći […]
Sve što želim
kad svijet ovaj zamijenim nekim novim rajem bit ću vjetar što miluje ti lice, poigravajući se pramenom kose,
