Arhiva > travanj 2014
Umiranje hormona
Poželim vrisnuti, vrištati dugo, dugo, sve dok dah mi izdrži ili šutjeti beskonačno.
Anđeo
Anđela kad ugledah Lice njeno , bijele puti Sve zastane, srce šuti Cijelim tijelom slutim krah. U životu što je bilo sve je sad u vodu palo Jedno Sunce tad je sjalo Je li bilo il’ se snilo? U život mi uplovi sva u bijelom Sudbine naše mrežu su splele Srce mi […]
U potrazi za…
Više Ne zapisujem tuđe misli Koje potvrđuju moje Čekam da prođe međuvrijeme Što proći mora po pravilima zemlje Mislim a ne domišljam Izlaz Prisjećajući se nježnosti iz nužde Opet gubim ravnam dileme kraj velike vode Žuborenje smiruje hod po putu moranja olakšava
suze mi nećeš vidjeti
Ne prepoznajem te bez zabluda a proljeće tek počelo da te sanja Gledam te ćutiš o čemu samo razmišljaš tek procvjetala i još snena Smejem ti se često možda i prečesto i plačem i plačem sa kišama (moje su rane nevidljive) moja su kapanja moja samo moja
