suze iz očiju nemoćnih tijela pokoru traže
Arhiva > svibanj 2014
Stani
Stani vjetre,tiše hući zar te neka slutnja muči kad si tako bijesan cio ko da nisi nikom mio..
Let
Jedna ptica je najljepša bila I letjela je ponosno i smjelo Širila svoja raskošna krila U visine vinula svoje tijelo.
Jednom kad ne dođe sutra
Jednom kad ne dođe sutra i u beskrajnu kad zaplovim noć, sve nove zore i buduća jutra kraj mene će mrtvog proć.
Sve tvoje
Sve što staje iza TI tajna je riječi prijetiš stisnutim usanama zatvorenim očima svoju slobodu braniš misliš tako a sve je tvoje pustoš poodavno te uzela pod svoje svejedno pasti će noć pasti će
Mađarica
Bila je lijepa kao vila. Plave kose, nježnog lica. O kako je lijepa bila. Ta Ilona, Mađarica. Bilo je tiho veče snova. Samo šum ponekog vala. I jedna ljubomorna sova što je zbog nas hukala. Pred nama je bilo more. Prostrano kao Panonska ravnica. A nebo se trudilo da ostane gore, kad me […]
Rastanak
I šutjesmo dugo u noć gledajuć daljine i titrala nam srca od velike čežnje, dok mjesec je visok prosipao trake i dirao njene bijele grudi nježne.
