Nekom slatkom tugom prolile se oči zore sa visina strepi blijedi mjesec živ svojim snenim sjajem zadnje zvijezde gore k’o da plaču što će dan ih razbit siv.
Arhiva > lipanj 2014
Naši su i kaj i ča
Bogatstvo hrvatskog jezika nalazi se u njegovim narječjima koja žive svoj šaroliki dijalektalni život na našim područjima, uglavnom izvan državnih institucija i medija.
Ništa , i kako promiče sunce
Tražiš moju riječ na silu treba ti saučesnik kako bi ubili tišinu to nedopustivo i moje ja koje se opire moje ne do tebe ne dopire neglasno ostajem uspravna crni svjetlaci potražit će neko drugo oko nastojim čuti ništa i kako promiče sunce
Kada misle da si star
Kada imaš šezdeset i svi misle da si star a znaš da misao ti kaže duhom još si mlad, ne boj se izazova novih. Disati svakodnevno punim plučima , gledati jutra bistrim očima, čudesan je doživljaj i dar bez obzira koliko desetljeća brojiš i koliko si tijelom star. Ne trati dane na nevažne trice prekasno […]
Pridjevi koji završavaju na ski/čki
Nešto starije generacije pamte kako su ih u školi učili da su pridjevi riječi koje govore kakvo je što/čije je što/od čega je što/ ( majčin, bratov, drven, staklen, lijep, prepreden…) To je za ovu priču dovoljno.
Tajna veza
O moju kratkovidnost sapliće se mjesec i razliva mutnim sjajem vučemo se jedno drugom večernji sat cijeli daljina nas priječi ista tičemo se samo čulima
Sanjalica
Ja obična sam sanjalica vjetrom zamršene kose, od kamenja izbodene noge bose što sluša more na sprudu i moru pjesme sjetne kazuje dok val mi miluje stopala a brodiće na pučini ljljuška maestral. Ni žena ,ni sirena zagledana u daljine sanjam mjesta neotkrivena, i za čula doživljaje jedinstvene. Srce kaže,“ ja bi tamo dohvatiti sreću“ um […]
Aljoša