Arhiva > srpanj 2014
Dugo ništa
Ispija nas prolaznost kap po kap tažeći žeđ neutaživu tiho nas ubijajući dugo ništa nakon treba znati prihvatiti a onda blijedoliki roj zvijezda prospe svjetlost radosnu pokazujući put ispred nas
Pismo
Napisah ti pismo ko Kafka Mileni, sadržaj njegov samo znan je meni. Sakrih te u riječi u stihove pretvorih i moru ih šapnuh, tebi neka zbore, valovima lakim što ih plima do tvojih nogu stere možda tu u pjeni pronađeš i mene. Najbrži je poštar more što se mreška prenijeti moje misli zadaća nije teška, […]
U snu vječnom
U snu vječnom kada predam se tišini što ju duša sluti od rođenja želim srce odnijet mjesečini suputniku mojih noćnih bdijenja.
Prometej, titan s dušom čovjeka
Christian Griepankerl; Die Strafe Photo Maicar Förlag-GML Kada netko spomene Prometeja, sjetim se tipa koji je ljudima donio vatru i koji je zbog tog zločina bio prikovan za planinu Kavkaz gdje se svakodnevno ogroman orao gostio njegovom jetrom.
Egocentrik
Sobom si ovijen pritegnut prejako oivičen za vidokrug uskraćen sobom otet u sebe zatočen dovijeka siromah
Marija Juračić “Predolimpijski bogovi”
Za antičku mitologiju nije toliko važno pitanje jesu li ljudi stvorili bogove ili su bogovi stvorili ljude. Važnije je pitanje; kakvi su bili ti ljudi, odnosno bogovi.
Sokolica
U osvit zore nad klisurom snenom gdje krš zvijezdu dotaknuti hoće sokolica divlja svojim nebom kruži krilima mokrim, teškim od samoće.
