Mi živimo svoje realne živote na trošnome štapu snove noseći znajući dobro svoj odraz slab daleke zvijezde želimo doseći.

Pročitaj cijelu poeziju

Es war einmal ein armer Bub, der hatte weder Vater noch Mutter und auch sonst niemand auf der Welt, der sich um ihn gekümmert hätte.  Bio jednom jedan siromašan dječak koji nije imao ni oca niti majke ni ikoga svoga na cijelome svijetu.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

U predivnoj ljetnoj noći Luta pogled u mračne visine Da li ću uspjeti, hoću li moći Uzdići dušu u srce tmine.  

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Usnuo Papuk Gle,usnuo Papuk miluju ga zvijezde, ko paperjem meko dok po nebu jezde. Svjetla sela u daljini putokaz snovima daju, mjesec na nebu visoko samo psi u tišini laju. Umorne moje su oči, sanak na vjeđe pada slike djetinjstva naviru nestao žamor velegrada. Štefica Vanjek-Štefi

Pročitaj cijelu poeziju

Govorila sam često prečesto usput i namjerno pogubiti će mo se u šutnji samo si se smijao  glasno odavno  već jesmo i više nismo    kažnjeni od ljubavi  za nevjeru još se tražimo

Pročitaj cijelu poeziju

Sve češće sustiže me ono što  nisam htjela  pamtuti umotano u osmijeh ili  žalobnu traku i til /ovisi o boji neba/ kažem ne  a mislim da nešto se događa nastrada monotonija dok  stižu me sjećanja nesuvuslim pokretima poravnam kao zgužvanu haljinu misli dan  i lice  na lukobranu zastanem pogledom ispraćam brodove i ptice

Pročitaj cijelu poeziju