Laku noć nado, ti što mjesto sna nemir si probudila, prostireš mi pred očima slike toplog proljeća, dok u srcu uznemirenom bijesni ledena vijavica što smetovima prekriva dobro znane staze smiraja. Dobro došla inspiracijo, moja umna kirurginjo nemire ove uredi stručno da ostanu vječne slike proljeća u djetinjstvu i podsvijesti gdje sam ih sigurne smjestila. […]
Arhiva > kolovoz 2014
Sanjarenje
Ženo draga bokovi su tvoji lađa što se na pućini njiše grudi su ti bijela jedra ljubav sama u njima ti diše.
Lira
Sjediš li kada sama u tami šapni kroz tišinu ime moje jer jedan čovjek sjedi u mraku i tiho izgovara ime tvoje. Imena naša tek su riječi al srcima našim to je lira što nježno svira i u nama zveči usred tišine i noćnoga mira.
Sasvim slučajno
Sasvim slučajno lutajući usamljenim putevima kroz mrak i hladnoću, utapajući se u krajolik,
Jednom
Jednom ćeš mi doći preko gorske kose kroz prtene pute i šumarke snene prepun žudnje ću te poleći na rose i obljubit grudi, premile ti zjene.
Cvijet duž puta
Dodira tvojih željan venem kao cvijet duž puta što zrakom sunca nikad latica mu nije dotaknuta.
Stanko Petrović Staša “Putokaz pored prosta puta”
Kada je pjesnik Stanko Petrović – Staša rasuo svoje „Zrnje na vjetru“ ono je palo na plodno tlo. Sazrjelo je, rasklasalo se, zašumorilo, zamirisalo stihom zrele poezije.
Aljoša