Tvoja je duša sanjiva breza i katkada oči prekriva kosom lice s ožiljcima od drvoreza oduvijek je okupano rosom. Šuti drvo zagledano u rijeku koja odnosi sve naše odraze i dok godine u zaborav teku ono na papir otiskuje obraze.
Arhiva > rujan 2014
Na brezovoj kori
Pišem ti pjesmu na brezovoj kori sve stih do stiha nježnost je sama u srcu još uvijek ljubav mi gori i razdire dušu od silnoga plama.
Snoviđenje
Duge su noći bez dragih usta bez poljubaca, nalik su mrenju u mutnom oku tek zadrhti suza iskrenost osame, nalik snoviđenju.
Sjaj žute boje
Kako je lijepa boja plava Na svodu nebeskom proljetnog dana Figura cvijeta u travi što spava Lijepa je čarolija neba zvjezdana.
Čežnja
Mjesecu – srpu na oštricu bih položila skupocjenu rijetku emociju ogoljenu zapreke nek neima kad zatitra opet strahom negdje blizu srca zbog htijenja zadrhtat će zvijezde protestom šiknuti blistavo i nebo pomakne neka te takne zbog mene za mene
Gospodine živote
Ti,gospodine živote naučio si me mnogočemu, naučio si me prelaziti viseće mostove kad neodlučnost opasno klatila se. Preko brvi nedaća naučio si me hodati pazeći da me brzaci težine ne odnesu.
Sanjam te i ljubim
Već dugo sva su jutra siva sve što kušam na pelin mi vuče preko pustih i zaspalih njiva breze strše kao golo pruće.
