Na pustopoljini obrasloj vrijesom tek jedna breza tanana šibana čudljivim neverama ,opstala. S proljeća umornim lastama u dolasku predah u mladom lišću nudila za uzvrat samo cvrkut primala.
Arhiva > rujan 2014
Luna
Ti imaš srce širokih gora što postojano šute sred tame na tvome licu svaka je bora predivna nit ljepote same.
Kuda oko stigne
Oko na horizont osuđeno zagledano u daljine oko nebu posuđeno zagledano u dubine a sve si ti sve si ti ti.
Vitez
Kasna je noć, vani studen ljuta grli breze prahom bijelog inja već gusta magla brijeg i dole guta i žuti mjesec tamnim svodom tinja.