Sazrele su ove godine, kao žute jabuke na stablo nejako na mene se nanizale,
Arhiva > rujan 2014
N i ptice, ni usne
Otkinula se noć kao prezreli plod u praskozorje na kratko zacvrkuta ptić to što veseli sad ne želim još otrpjela nisam sinoć mi patnju danu dišem usnama tvojim vjerujem u ono što nije niti ptice što pjeva u zimskom jutru niti usne tvoje ne postoje
Negdje u meni
Negdje u meni kroz nanose tuge proviruju latice uvelog cvijeća zimske su noći hladne i duge u njima drhti tek plamen svijeća.
Bijelo roblje
Bijelim snijegom prekrivena stojiš na uglu samoće u tuđini od poznatih skrivena daješ se svakom tko te hoće.
Buga ( radni naslov)
Buga je pomislila da je njezino ime krivo za nevolje koje su je snašle. Ne znači li ono tugu i bol, ne znači li bugarenje tužno, žalobno pjevanje, ono pjevanje koje se od duše otkida, koje izbije iz čovjeka naglo i silovito da se ne bi u srcu rasprsnulo pa prelazi u suzu i riječ.
Pred oluju
Sumorno nebo tmurnoga dana Ljepotu svoju i priroda skrila Cvjeta duša moja puna elana Jedna malena ljepota dala joj krila.
Promašeni snovi
Ne plači draga, ljubavna je tuga samo romor kiše po uveloj duši kad sve prođe javit će se duga i topao vjetar što ti zjene suši.
