Gle, tamna noć polako blijedi zorom obasjani već se svijetle puti ja ih gledam i ne idem nikud u umornoj duši tek se ponor sluti.
Arhiva > rujan 2014
Još te volim draga
Kad snjegovi prekriju ti ime i kad uokolo nema nigdje traga idem k tebi usred bijele zime da ti šapnem: još te volim draga.
Pjesme
Dok pišem pjesmu ja znam da ima mnogo drugih koji pišu i možda iste riječi, iste slutnje u grudima nam zanesenim dišu.
Vremenita
Tražim trenutak baš onaj trenutak smjene svjetlosti i sjene tu baš tu to malo – puno meni je dostatno i oku što žurno grabi i sprema oteto lijepo u pretince tijela za nekad davno za opet za najavljeno prevrtljivo je vrijeme prevrtljivo početak bi a gdje je kraj
Treba hrabrosti
Još je tebe u meni više no što želim sebi priznati, već davno lipe su se osušile što su zaklon krošnjama pružale, šumski izvori davno već su presahli što su nas bistrinom pojili i naše sretne odraze u vodi skrivali.
