Arhiva > veljača 2015
Pjesma je tvoja, baš tvoja
Dano mi za njom po mirisu po šutnji i dodiru po osmijehu i prijekoru po suzi prije sunovrata po mislima koje se smjenjuju i tu sam i tamo nađem li riječ predvodnicu pjesma je tvoja baš tvoja
osmeh je načeo dan
Gledam tvoje lutke detinje kako plešu u zenicama rose osećam jutro se u tebe obuklo i sunce se po tebi ravna sretna si dete se u tebi zaigralo i pleše bez daha osmeh je načeo dan maslačci to nikad ne zaboravljaju
Skriveno u meni
Jednom bih zaplakala pa još jednom u nedogled dok u tvome pogledu tražim jesam li nešto zaboravila kazati učiniti
Kao u proljeće vode
Usnice mi ne miruju nikad jer njima umjesto rukama rasplićem misli samilosni pogled ponekad padne na njih čineći predah između dva šaptaja poslušni pod okriljem noći ušetaju u stihove jutrom se kao u proljeće vode svijetu otvaraju
Iluzija sreće
U stvarnosti ne postoji sreća. Ako se pojavi u trenu splamti. U tom trenu se lijepo osjeća. Taj tren se iščekuje ili pamti.
Pogledaj
kroz okno nevidno prema rijeci što usnulom livadom razlijeva se pogledaj i vidjet ćeš prolistalu trešnju rumene joj se nabujali pupoljci
