PONEKAD, JOŠ SAMO PONEKAD POMISLIM NA TEBE IAKO JE TEŠKO IBACITI TE IZ SRCA JER TI SI MOJ!
Arhiva > veljača 2015
Poseban svijet
U sebi njegujem poseban svijet on ima svoja kopna i mora tu raste drač i predivan cvijet i čežnja se rosi sa usnulih gora.
bijeli list
KAKO JE TEŠKO OVOM BIJELOM LISTU ŠTO NIJEMO ŠUTI, MOJE TAJNE SKRIVA STALNO SLUŠA ISPOVIJEST ISTU PA , BOŽE MOJ ,ŠTO LI SAM KRIVA.
Žena zna
kako li se zove ono taloženo između trepavica žena zna već je nestalo sve sada prije posta praznina praznim zateže lice težina vuče nju i sjenu zemlji u sebe poseže udiše izdiše žena zna u nadstvarno sebe utiskije izbavlja se
Mjesec nad gajem
tumbir.orbital Mjesec je visok gorio nad gajem bijele su breze pružale sjene duša se moja opijala sjajem gledavši u njene zanesene zjene.
Stigao je i moj primjerak zbirke “Čuvari riječi”
JUTRA BEZ TEBE /jedna od pet pjesama zastupljenih u Zbirci/ postoje jutra kada ne želim otvoriti oči jer te nema na dohvat ruke u toplini postelje jutra u kojima moje misli ne obitavaju u tvojem plavom pogledu
Nedodir
Uvučem pogled kriomice u drago lice pogled miruje i miruje drago lice mirujemo tako dok se nedodirom dotičemo