Ko kraj mora živi moru dušu proda. On se moru divi: more nije voda.

Pročitaj cijelu poeziju

Moje more, moje stine moje drače i friškine to je baštun mog života to je jubav i lipota.

Pročitaj cijelu poeziju

Koračam hrabro klisurom ponosa u kojoj samo eho mojih misli odzvanja. Fatamorgana mojih snova iz prošlosti izranja , u njima nema moga ja, samo ostaci u pijesku nečijih odlazećih stopala što vode do oaza dalekih sjećanja i dina skorih zaborava. Štefica Vanjek-Štefi

Pročitaj cijelu poeziju

Plava oranica s plavim se spaja na snastu vjetrovi kružeudaraju, bore se pa stanu.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

  Opila me maslina i drača moje more, bura i gromača ovaj vitar ča se zorom budi ni me briga ča će reći judi.

Pročitaj cijelu poeziju

Sve bih htjela  izgovoriti  lako  kao izron  iz dubine ali ne umijem  priječi me sitno pomanjkanje hrabrosti nemoć- neznanje Pitam se što li ćeš mi reći  priznam li s olakšanjem tišinu  u kojoj čujem kako rastu trave ranim jutrima 

Pročitaj cijelu poeziju

  Družimo se tako moj kompjuter i ja. Družit se nije lako sa nekim ko mnogo zna. . Kad ga nešto pitam sto odgovora da. Onda svaki čitam i pravi biram ja. . Birati jedan od sto to je centilema. Taj odgovor je često kao da ga nema. . Osim centilemu, sada imam i dilemu: […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mnogi bi pomislili da obično ljudsko biće hrli ka tronu na kojem su u davna vremena sjedili carevi. Ti isti carevi odlazili bi pješice na mjesto gdje bi ostavljali trag ždrijela, ne okrenuvši pogleda.

Pročitaj cijelu poeziju