U svakoj pori kože začahurila se tuga pa ovaj život prati kao vjerna druga.
Arhiva > ožujak 2015
Čuvar
Prešućuješ glas i skrivaš obris samo te silno osjećam jutrima činiš moj korak sigurnim do tihog predvečerja hodaš iza mene kad dijelimo breme na pola puno je predvorje noći osmijeha a san kad stigne spokojan je
Istina je /moja/
Mene zapravo nema onda kad svi me vide ne postojim samo moranjem dišem najviše jesam onda kad pišem pišem pišem
Sunce
gifmania.com Iščekujem okrenuta ka istoku ka prvoj kući gdje Klota prede suncu svjetla niti rano se pomalja Lokeza neopazice u stopu ga prati danom niti mu kida Atropa ono ipak dolazi kako bi otišlo netko mu niti svjetla u cijelo vezuje pa ga ima ima ima usprkos svemu uprkos svima
prvi dan proleća
Zagrliše me danas igračke vetra u mojoj travi mokroj,visokoj Zagrliše me danas sitnice u svetu boja kroz baštu njenih zelenih grudi Zagrliše me danas vesnici proleća kakav je to samo zagrljaj bio, još cvetam još cvetam
Marija Juračić “Jedne zime u Hrastovu”
Kada je te snježne zime isljednica Ika Ekl stigla na odmor u mali obiteljski hotel „Serena“ u blizini planinskog mjesta Hrastovo, nije niti slutila da će se njen odmor pretvoriti u dramatičnu potragu za ubojicom i da će njezina istraga na površinu iznijeti skrivene tajne obitelji hotelijera Noe Kerna.
U dan za dane
Skrila je pokradenih par tvojih osobenih sitnica ispod trepavica od tad nepogrešivo zna gdje je zjenica dana ljubomorom čuvana
