Prosula se bila misečina priko vale, priko plavog mora ćaća mi je nabavija pušku da te tira ispred našeg dvora.
Arhiva > ožujak 2015
Vila voda
Preko prsiju vila voda gaz mi napravila tu moraš proći neoprezom staneš li srce ćeš mi razgoliti a što ću ja bez tajne za tobom sunce zalazi ptice lete lepet im krila ne čujem više u ustima mi samo pero ostalo ni tebe ni ptice ni sunca samo vila voda čuvarica odana stalna
Mrtva priroda
Kad ti proustiš ja zamuknem komadić skršenog stakla kriška jabuke i zgrušana kap oduška u sred cvijeta na čipkastom stoljnaku priroda u sred živog neživa
Srest ćemo se ponovo
Sresti ćemo se ponovo mi to podsvijest mi govori, tamo gdje vrijeme koje juri ne otkucavaju metalni satovi,
nisam je razumeo
Rekla je žuri polako ja nikad neću odrasti, rekla je ostanimo ljudi i posle ljubavi
samo ću kiši ljubav biti
U tvojim očima kiše su pustile korenje u njedrima jutro započelo ples maglovito, maglovito. Ranjena je tišina čekanjem dok prosipaš kišu a znaš da samo ću kiši ljubav biti.
Upleti sunce u vitice
Svjetski dan sindroma Down, 21. ožujak Ovo je moj poziv na hrabrost , ljubav i dobrotu usudite se biti drugačiji oni to već jesu Usudi se biti drugačiji oni to već jesu upleti sunce u vitice oni to već jesu obuj čarape u duginim bojama budi drugačiji oni to već jesu ne razmišljaj što […]
Samo sam htjela
Neka me pokrije titraj ljepote kradom između misli za jutarnje mise tražen moljen jer nisam ni mrvica bila na tasu vage što tegobu većom čini od one kolika mora biti lakoći u srž sam htjela i tebi i meni
