Spomenik Janka Polića Kamova na mostu iznad Rječine, rad kipara Zvonimira Kamenara . Prokleti smo srcem, prijatelju moj i gorčina je naša velika. Prokleti smo vremenom i spoznajom smo prokleti da je dan samo crna noć i da zvijezde ne sjaje za nas. I crna je naša dosada i prljava je psovka iz usta naših.
Arhiva > travanj 2015
Kao sigurno
Nije moranje ali pokušaj nabroji sve što je od mene do tebe pustit ćeš misli-pčele ožeđale neka piju rosu iz raspuklog cvijeća što raste posred moga struka nije moranje ali pokušaj mi smo od jakosti i slabosti mogu ti nutrunu dotaknuti osjećaj ćeš zatajiti zazibat će se razdaljina razlomit će se tišina u pukotinama jeka […]
zagrli me
Zagrli me posle kiša tad plačem najtiše najljepše nepobediv a smrtno ranjen. Zagrli me dok se držim za jesen nadanja žedan tebe da se napijem. Zagrli me, neka je ljubav zagrljaj, a zagrljaj hrana.
Skupljači uspomena – iz zbirke ” Pisci. ljubav i ostale trice”
Zima nam se prišuljala tiho. Noću. Prosula se po palmama, razmetala bjelinom i smijala našem čuđenju.
Kad okopne snjegovi
Kad otope se snjegovi i zašume nabujali potoci pojaviti će se utabani tragovi. Hoćeš li tada prepoznati trag kojim ste hodali prije snjegova, dok vas vjetrovi zaborava nisu smetovima zatrpali.
Zora
http://страна-читалия.рф . Nekom slatkom tugom prolile se oči zore sa visina strepi blijedi mjesec živ svojim snenim sjajem zadnje zvijezde gore k’o da plaču što će dan ih razbit siv.
Ti pamtiš
Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom zbog izgubljene oklade, kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama samo da čuje naš smijeh.
Moji pupoljci
Iz agonije boli Znoja i suza Rodiše se Pupoljci mog života Sada rastu cvjetaju Ljute me i raduju
