Zašto se ljudi na fotkama keze? Smiju se ko ludi, onako, bez veze.
Arhiva > travanj 2015
Razgovor s pjesnikom- iz zbirke” Pisci, ljubav i ostale trice”
O, ja te pozdravljam zvijeri draga ti skupo prodaješ vlastitu kožu i mene gone, i za mnom već traga okrutna rulja s rukom na nožu.
Jednom kad ne dođe sutra (Iz zbirke pjesama Dosanjana lira)
Jednom kad ne dođe sutra i u beskrajnu kad zaplovim noć sve nove zore i buduća jutra kraj mene će mrtvog proć.
Pavao Pavličić “Čelični mjesec”
Pavao Pavličić je dobro poznat ljubiteljima hrvatskog kriminalističkog romana. To ne čudi jer njegovi kriminalistički romani ne pretendiraju na to da preslikavaju društvenu stvarnost, nisu histerično društveno angažirani, ne zaboravljaju svoju ulogu zagonetke- odgonetke i nikada ne ostavljaju čitatelja na cjedilu. Njegovi su krimići doduše smješteni u prepoznatljiv socijalni realitet, ali taj je realitet samo […]
Bagatelna raskoš
Pred važnim stavlja nevažno mala hrabrost za trenutak nit tanku plete od svjetla putokaz oku koje kreće u drugo drugomu odmiče nedaleko ni predugo ni više ni korak manje do zimljivog sutona ta bagatelna raskoš skromnoj duši i očima dovoljna
Hotel Angleter – iz zbirke “Pisci, ljubav i ostale trice”
Hotel Angleter, soba broj pet na bijelom zidu zlosutne sjene pjesnik jedan pozdravlja svijet teška vremena, cere se hijene.
