Nisi samo zemlja, nisi samo trava ti si pjesma duše i stih koji spava, ti si moje ljeto i dugačka zima nalazim te živa u naručju rima.
Arhiva > svibanj 2015
pitalica
TKO NA LIVADI TRAVU PASE NIJE GUSKA NITI PRASE BIJELO JE A OBLAK NIJE UZ MAJKU SE OD VUKA KRIJE I PASTIR GA DOBRI BRANI DA GA VUKOV ZUB NE RANI VANI SKAČE I MEKEĆE JER U STAJI BITI NEĆE TU NE TREBA NEKO ZNANJE JER SVI ZNAMO TO JE (janje)
Jelen
Kap po kap ostavlja me život stihova moja su kob, ali ja nisam njihova istinu će reći dva slomljena roga to je put jelena, a ne igra Boga.
Sumrak u Granadi – iz zbirke “pisci, ljubav i ostale trice”
Goya: 3.svibnja 1808. Prado, Madrid Mirisale su smokve i masline u pliticama toga sumraka u Granadi.
Neizgovorene riječi
Riječi koje nismo izgovorili prosule su se i kao zvončići odzvanjaju pločnicima Slovo po slovo sakupljam ih i nižem ogrlicu koju si nosila oko vrata one večeri kad je samo kiša znala naše namjere Nisi daleko tu si negdje u predvečerje ljubavi lutaš pokislim prostranstvima Otimaš vjetru osjećaj slobode izbjegavaš zvijezde padalice i tople sobe […]
Mi
Nakon dugo mi nemoćnici pronašli smo vrata došavši do načina i sve ono što nemogosmo niti prošaptati nekom – nikom živom oslobođeni govorimo naglas jedno drugome
