Bilo je ljeto i bio je mir kada sam prvi put čitala zbirku poezije  “Dodiri“ hrvatske pjesnikinje Bobe Grljušić.  More se utišalo, bumbari zaustavili let, bobice ogrozda raspukle se od zrelosti, a ja sam tako željela čitati nešto  mirno i zrelo, nešto jednostavno i duboko.

Pročitaj cijelu poeziju

UŽIVAJ U LJETU I HALJINU SKINI OBUCI SVOJ MALENI ŠARENI BIKINI SPAKIRAJ TORBU I KRENI PRIJE ZORE JER NA TEBE ČEKA NAŠE PLAVO MORE

Pročitaj cijelu poeziju

  Svanula je toploga ljeta zora Na prozorskom staklu kišne kapi A duša vapi ! Za odsjajem sunca na površini mora.   A kiša bešćutno pada Prkosi vremenu kao ratnik smjeli A duša želi ! Uživati u ljepoti debeloga hlada.   I kao da mi se smije Kapima teškima osjetila draži A duša traži ! […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

  Sprovedena je anketa: Da li vam kiša smeta? Kako bi željeli da pada? Koliko puta i kada?   Pitali su ljude razne. Svi uzorci su imali glavu i džepove prazne.   Napravili su statistiku. Nakon nje i analizu. Kiša je dobila kritiku! Spriječili su krizu!

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Poslije teške kiše sunčane zrake obasjale bokove broda bijelina zadivila  dan

Pročitaj cijelu poeziju

Vidiš li mi osmijeh na usnulom licu ne budi me, pusti dušu zaspalu da sniva pusti neka dosanjam šarenu lepezu divnih boja što se prostiru duž njiva.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju