Jednom ćeš posve razumjeti draga zašto su mi sjetom okovane rime u njima sam srcem ostavio traga i poneko tajno, meni sveto ime.
Arhiva > lipanj 2015
Hoću li moći
Rastvoriti se još malo više napraviti mjesto za novu šutnju sliku šum tvrdu samoću sjećanje – paperje prožimanje i zebnju neću li stići sve to sakupiti usitniti lakše u sebe zbiti prikriti sačuvati osjećaj u dan već hrle trenuci-trnci hoću li moći
*****
Popit će se čaša dvije pjenušca. A uz ručak dobre želje, puno smijeha. Nešto slatko nakon svega. Pa još jednu zapisat ću recku na uzglavlju životne postelje. fotografija: Tonka 02.06.2015.
Nasušno
Početak znam i kraj sve je između bilo je li trebalo biti pitanje u misli začahureno samo u nasušnoj potrebi slijepo se otvara baš kao sada
