Škarama u visini ispružene ruke od zastora načinih pijetlovu krestu sad nebo neometano dolazi meni
Arhiva > rujan 2015
Noć je prošetala ulicama
Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima Na malom trgu, uz pjesmu cigana, ja sam žalio za dobrim danima Umoran spavao je grad
. Bez zvijezda
S moga neba pobjegle su zvijezde more je mračno i magla se diže na jarbolu više ptice se ne gnijezde što dalje idem, ja tuzi sam bliže.
Optimizam
Umanjiti važnost nevažnim stvarima naum protiv mene stoji vrijeme kovitla u nevrijeme mijenjati se koji besmisao ali bez njega ni smisao ne postoji treba poć do vale u miru joj duljinu koracima izmjeriti
Trun u zjeni
Čemu pisati pjesme i rime kad svaki stih, slovo i znak u predznaku nosi tvoje ime a trebam te kao ptica zrak.
Dok prolaziš kraj nje
Dok prolaziš kraj nje pruža otvoren dlan pun svjetlosti bar pričekaj dok izgovori no ispred tvoga pogleda riječ joj zastala podno rebara na pola izdaha usta prazninom ispunjena dlanom ih pokriva svjetlost se rasula iza tvojih leđa pomirena spretno niže crne i bijele perle