Marcello di Finizio Zašto snovi često istu sliku pišu perivoj u suton, kamenu fontanu strasni miris cvijeća, dok sluti na kišu šljunčane puteljke u sutonu ranu.
Arhiva > listopad 2015
Sudbina
Ma baš me briga! Rekoh sebi Zaboravi treperavu pjesmu srca Sjena sam blijeda što bježi od sunca Daleko od onoga što pripada tebi. .
neko zbog koga se smejem
Kad ćutim i kad vrištim Kad sam drukčije budan i kad spavam (kad plačem) uvek postoji neko, neko zbog koga se smejem.
jesen ljubavi
Skupila se cela jesen u ovoj tišini plesa a reči jeftine, a reči jeftine. Nebo šumi daljina u nama naoružana lišćem samo ćuti to boje sviću među dlanovima septembar je, septembar je u grudima (u grudima)
Noćas je mjesec dobio krila
Noćas je mjesec dobio krila pa leti iznad tvog sokaka a ja sam vojnik na mrtvoj straži koji čeka dobru vilu da ga izbavi iz mraka i pita se pomisliš li na mene u jesenje veče sjetiš li me se kad behar zamiriše Noćas je laka meta ovo srce, što je nekad, vatre palilo a […]
