U vrutku vremena postoje istine čiste, nevine i rubovi vode nisu bezimeni sjaje se
Arhiva > kolovoz 2016
Nemir među pticama
U koncentričnim krugovima tmina se opako uvlači u misli na rubu postelje, pretvaram se da spavam da ne marim za riječi pogubne,
Anđeli u duši
U duši ti spavaju anđeli u ritmu tvoga glasa oni se njišu a ja sam smrtnik kome je dano da ih gleda kako usnuli dišu.
Izbrisano nebo
Na oštrici zalutale riječi presrele me laži šapat od ničega i pučina vremenom nasukana ostadoh ležati naga pored zakrpana srca ne umijem natrag s onu stranu suza tamo je izbrisano nebo ne trebam romantiku i pjesme nježne note molitve premalo je to da se ugrijem u Ivanjskoj noći,
Srno moja
Srno moja, vječno usnula u cvijeću na kojem je oblaku tvoje stope trag evo tu sam, opet i palim ti svijeću vidiš da ko prije i sada sam drag.
. Sike
Tvoje su riječi pogasile ferale i nema više iskre one male kojoj su svjetlost same zvijezde dale. .
Ima nešto jače
Postoje davni svjetovi koji pronose umirućih šapat kroz toplu zemlju crvenicu ali postoji i dijete što u snu se smiješi na majčino mlijeko miriše vjekovima.
