Donio te vjetar u kapi kiše Sa ljetnoga neba na moje lice Na pragu jesni kada ljeto izdiše Neispjevana pjesma plamene ptice.
Arhiva > listopad 2016
Oluja
kao neman, kao strah, dolazi. polako širi ruke, prostire tijelo ponad mora, ponad stijena i ljudi što čekaju neminovno. bljesak i udar groma. oluja. zatvaram škure. 17.10.2016. fotografija by Tonka
Rasuta
Sinoć je smiješeći se u duši od porculana slagala zeleni mozaik sjećanja i snova a kockice se pomiješale i naišla jedna siva rukavicom od lana sad skuplja dušu od porculana.
Suze od kristala
Tebi, koji stvoren si od vrele fluidne magme kao vulkan u utrobi zemlje koji žari tajanstvene dubine, pišem ove stihove nježne.
U krasnu, vjetrovitu jesen
Volim ti proći kraj kuće zanesen dok uvelo lišće pod nogama žuti u ovu krasnu, vjetrovitu jesen što tajnu ljubav u granama sluti. U gluhoj noći kada krov ti grli tama ti spavaš mila na jastuku bijelom a krvlju mojom kola čežnja sama iduć tvojim nagim, i usnulim tijelom. Oćutim ti tada pramen kose drag […]
