U nevakat se prošetah zemljom Bosnom i sretoh čovjeka sa finim manirima koji je plesao na jednom sunčevom zraku i mirisao na jabuke Ko si Ti upitah Nekad bijah sretan reče ali me u vojsku pozvaše pa na nadgrobni kamen uklesaše mjesec, zvijezdu, krst i mač a ratar bijah a ne vitez Zato plešem da […]
Arhiva > studeni 2016
Poljubac ti miriši na kišu
Tvoje note mirišu na kišu Na dah ljeta i na malo tuge Zvuci nježni s mojim morem dišu Srest ćemo se mi na kraju duge.
Iz pepela stvoren
Pričaju da te nikada nitko nije vidio na ljepoti tvojoj stvor svaki bi ti zavidio ništa ti ne mogu nesreće i zle sile za tebe je Bog stvorio druge koncile.
Tajnovit put nastanka pjesme
Nikada nisam pitala učenika; što je pjesnik htio reći? Na glupo pitanje ne mogu očekivati dobar odgovor. Ako imamo srce koje fino reagira na stih, pjesma će pokrenuti osjećaje koji drijemaju negdje u nutrini našeg bića, pokrenut će neke misaone procese, naći ćemo u njoj dijelove vlastita života ili neka iskustva koja sami nismo iskusili.
Bakino veselje
Foto: Suzana Marić Pogodite kuda idem Kamo moje srce hrli Koga duša silno želi Ruka hoće da zagrli
Ledene riči
Učinila bura otele se riči, zaleđena voda ka i staklo puca, u šijunu svakom komad neba kida i koprenu s duše otima, otkida.
Čežnja
Noć je raširila crne kose Dočekana kapima biserne rose I čežnjom što tužnu sonetu svira Na crnim tipkama bijelog klavira
Spominjem se
Ruku koje su dosezale tamo gdje riječ ni blizu nije pokoravajući bijes kako ne bi rastočio cijelo mirile nemire sputavale drhtaje
