Pročitaj cijelu poeziju

Tihi smiraj, nestaje ptičji poj, Sunce zalazi; košnicom simfonija pčela roj slastan prah suzi.

Pročitaj cijelu poeziju

Stanko Petrović Staša „ Garo“ Neka mi čitatelj oprosti što ću u ovaj tekst uplesti neke svoje spoznaje i osjećaje. Mali su to inserti sjećanja, ali tako ispunjeni toplinom da ću ih nositi u sebi do one duboke noći koja se jednom mora dogoditi.

Pročitaj cijelu poeziju

Poželim odvojiti mene od sebe zbog vremena   tegobnog drugačijima  od drugih svakodnevno prijeti nosi pečat svega potrošnog no mora se sačuvati dio nutrine za radosti i žalosti koje su neminovne propust ne oprašta

Pročitaj cijelu poeziju

  Ne tjeraj me da plešem Ples s vukovima Ja taj ples ne znam

Pročitaj cijelu poeziju

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=168184 Pročitate ponekad neku pjesmu i vašu dušu ispuni glazba. Nosi vas, njiše, zanosi, miluje, a vama nije jasno od kuda ona dolazi.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Na rivi hlapi svakoga dana pučina pogledom razmazana ledene valove strpljenjem slama i šuti sama bijeli brod vidi jedra i snove tišina zove sunce dotakne meku sjenu zagrli more i ženu.

Pročitaj cijelu poeziju

Sustiže me sjetno  sjećanje i opet pršti kora naranče pod mojim mrzlim prstima duboko udišem miris željom ondašnjom i sad drhtim usred zimljive večeri istim drhtajem pod oskudnim svjetlom ulične svjetiljke škripi snijeg  pod korakom tren se raspršio nestao sjeti nije mjesto u meni hladno mi je zagrli me zadrži me daleko od davnog

Pročitaj cijelu poeziju