Arhiva > siječanj 2017
Svjetlo u tami
Čekam boje izlazeće zore Obojane pjesmom razigranih ptica Hoće li tuge nemirno more Nestati izlaskom tvoga lica.
To samo noć umire
tumbir ogledalo veliko kristalno u njemu se draga moja ogleda bijelim cvijećem kosu je saplela bijelom svilom tijelo pokrila mog odraza u zrcalu nema
Ma ne znaš ti
Ti više niti ne znaš biti moj dok mjesec istječe iz naručja zore u treptave boje zrcala samo mi kradeš snove da bi se njima opio a ne znaš kako se noći ponekad tiho skupe one nemaju zaborav samo potopljen pogled imaju i da svakoga jutra hrapavim konopom podižem jedra ali ti ne znaš to
Pismo zaljubljenih
WordPress.com Poigrala sam se citatima Marije J. Zagorke (Grička vještica-Sinišino pismo Neri )
Kraljica ljepote
Sneno se budila u rosno jutro. Svijet je izgledao kristalno svjetlucav Pod prvim tracima sunca.
Svud po svijetu moje tuge ima
Netko iz kaleža svoju tugu isipa poput peludi cvjetnoga praha kojeg povjetarac poljima osipa ne uzdižući ga do punoga daha.
O vrednovanju poezije – Hrvatski glas Berlin
Mnogi autori žele čuti stručno mišljenje o vrijednosti svojih pjesama. Postoji li uopće stručno mišljenje, tko ga može dati i koliko ono vrijedi?
