Zauvijek ću živjeti u crnom, užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir. U suzama koje su smekšale tvrdu tintu, vječno ću snatriti kao živa riječ. Bit ću s njima kada budu otkrivali tajne čudesnih znakova i divili se riječima obmane, riječima prijezira.

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić: Kad aveti gmižu

Pročitaj cijelu poeziju

vanjon.photography

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Sve sam svijeće zapalio u mračnom domu mom, ljubavi moja Za tebe sam ih zapalio, za sreću i za kraj, ljubavi moja.

Pročitaj cijelu poeziju

Kako da ikada dođem do neba, do sedme veličine Tvoje!? Kako da se uspnem uz strminu? uz sklizavu goru suza, uz pupoljak spasa, kada si prosuo sve te zvijezde i zakrčio put pahuljama tame.

Pročitaj cijelu poeziju

Dani su sivi, od kad te nema A noći su bez sna, od kad te nema Odnio si radost Samo tuga je ostala, od kad te nema Ne čujem poj slavuja Samo graktanje vrana, od kad te nema Ruže su procvjetale Ali ne mirišu, od kad te nema

Pročitaj cijelu poeziju

(Foto: privatna arhiva) Prošlo je mnogo toplih ljeta – tamo na jugu Grijalo je Sunce naša naga tijela – tamo na jugu.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju