Skrivena Ispod sloja prašine Duboko u ladici Zaboravljena S posvetom U jednom retku Srcem ispisanom
Arhiva > kolovoz 2017
Adio
Stjenovitom obalom koju pjene vali gledam ljeskanje tvoje mokre kože dok mirišu smiljem i crnikom naši žali blistavo plavetnilo cijelu me prože.
Do zadnje note
Ljubit ću te sve do zadnje note kupat će nas mjesečina fina a onda ću otići polako kao što se odlazi iz kina.
Tuga boemska
U kutu jeca violina u duši bol i praznina Tuga ostaje Pred njim je čaša prazna Sluša naklapanja razna Boem postaje Tihu mu pjesmu svirajte Lijeka duši mu dajte Neka ozdravi
Kako se osjeća sreća
Za to ne postoji uputa ima bezbroj načina i ima nebrojeno lica mjeri se u osmjesima za nju ne postoji granica sreći su oči propusnica takne li te smiješ se kao da je to jedino što umiješ sreća je samo sreća ona koja te iznenadi preplavi i samo se osjeća
Pjesma “Usud” u “Mesopotamiji”
Nacerena hulja s ožiljkom na licu promiješala karte označenog špila kaže; ja sam Usud, nosiš moju klicu sada ću ti gorda podrezati krila.
