Arhiva > listopad 2017
Šutnja
Noćnu tišinu razgoni glas mujezina i zriju bijele šljive Mjesec zalazi pa se vraća prohladan kao rastanak Suza koja visi na mom srcu kao rosa na trnu divlje ruže postaje sve starija I sve je više bola u njoj koji se ne može iskazati riječju Jedino šutnjom on se može naslutiti
Razilaženje
mirno svoje po meni rasipaš poput pepela Pitam opet tko si ti tvoje oko odaje nejasno šireći se bijegom u beskraj istom kaplje tišina tišinom i tvori nepremostivu pukotinu
Zaljubljivci
Zaljubljivci vole voljeti Vole šarene riječi probirati Stihove nizati Dane u noći pretvarati
Nedorečeni
Riječi ti osjećam stisnute iza usne Slutim smijeh na pola prelomljen Uzdah ti se negdje podno rebara zapriječio olakšanje se ne rodilo Danće biti prekratak Za puno nedorečenog
Nasljednici
(Čitali ste: “Bijela vučica”) Nestajalo joj je snage. Umor i kiša, učinili su svoje. Prisjetila se života u čoporu, Daha i njegovog gustog, crnog krzna, svoje djece. Odlučna da spasi svoj i njihov život ,okrenula se je i potrčala natrag,u susret progonitelju. Žute su oči plamtjele neviđenim plamenom, bijelo je krzno dobilo srebrni sjaj punog […]
