Živiš u Razizemlju tamo si bog i batina među žoharima i zalutalim voluharicama
Arhiva > studeni 2017
Esej “O pisanju poezije” na PS portalu
https://www.ps-portal.eu/zanimljivosti/marija-juracic-o-pisanju-poezije/ Marija Juračić: O pisanju poezije Marija Juračić: O pisanju poezije
Jednoga dana
Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“
Prvi roman svjetske književnosti
http://www.avlija.me/eseji/marija-juracic-prvi-roman-svjetske-knjizevnosti
Čini se sitnica
Na odlasku pogledom te još dotičem trag ostavljam u sitnoj bori tvoga lica čini se sitnica no ona neda mira u mom nemiru tvoj nemir pulsira
Obje su crne
Noć zaposjela nedoumica obje su crne drže mi oči širom otvorene na suncokrete su mi nalik odgovore tražim mir mi na domaku u meni ga nema noć traje za dvije za dvije šuti čekam i osluškujem razgovjetno samo sebe samu sebe čujem
Putovanje
U jeseni putuju oblaci sivi Pričaju svijetlim i gromkim zvukom Putevi pravi ili putevi krivi Završiti će nekom mirnom lukom. I rijeka putuje do svojega mora Jedri poljima zelene trave Skakuće stepenicama visokih gora Vodopadi njeni ponekad mi se jave. Usnulim nebom sjajni mjesec šeta Opijen preskoči i jutarnje zore I poput letećega […]
