Koliko lepote tvojih predaka je utrošeno na tebe Kada te ne mogu uporediti ni sa jednim cvetom
Arhiva > travanj 2018
Zapešća
Dok dan srebri obrube neba i sakuplja crninu među svoje zenite, uvjeri me da sam sretna bila i da sam na svom Žalu obljubila tvoja zapešća šutljivošću mora. Uvjeri me. Uvjeri me u čežnju jutarnje topline zemlje i blagost smrti u krajoliku pripadanja. Uvjeri me. I iskoračaj u mir.
Sutra je tajna
Strpljivo čekam ne tražim ne zahtijevam tako prođe dan sutra je tajna pred njom stojim netko će šutnju moju pokriti svojom
Ljepote sela
Jedva sam dočekala da zora svane I pomirišem svoje plave jorgovane Pomilujem te grozdove plave Što se uzdižu iznad moje glave.
Obično je tako
Čežnja s vremenom počinje jenjavati dok ne iznenadi neprimjetnim nestankom ošit se opušta disanje biva duboko lako neki čudesni mir zavlada dušom i tijelom
Rodu čovjekovu
Nagu te ćutim. Za zvijezdom svojom bezgrešnu slutim. U kamenoj zvonjavi boli krsne onaj dio ljudskosti čvrsne što tebe mrska u čeonoj kosti i gladan svijeta od tebe posti. Rodu čovjekovu istok si crn gdje čemer srčeš ko svoju krv. Ranama nalik, mesu tmina, žarna pasija nama si svima. Nagu te ćutim. Za zvijezdom […]
Ona je poezija
Izrasla je iz saksije U kojoj sam zasadio mesec Ni jagoda Ni cvet Zbog nje sam grešio u ljubavi Nikad obično Nikad bez razloga Nikad sa razlogom Umela je da me načne onako Kao dete čokoladu Ne skidajući omot Ne brišući prste Imala je neki svoj univerzum Svoje ptice Neka mala sazvežđa u očima Boje […]