Zora Rana, rumena. Plamti, sviće, rađa Sunce da me ugrije. Jutro . wordpress.com
Arhiva > travanj 2018
Mati
Upalite svjetlo da ne budu same široka suknja na mršavom struku u činiji cvijet jesen-ciklame miris bašte sniva na jastuku Upalite svjetlo boje se tame sijeda kosa skrivena u fačuku sarce teško poput bovan-jame nikog nema da joj ugrije ruku Djeca odavno po svijetu se skiću u duši kitina i tuga golema sliku muža čuva […]
Reanima
S pročelja mog tijela kaplje tisućljetni umor i natapa vrijeme prizorima utamničenih mrazeva. Neodživljeno se sunovratilo s golgotskih visova u udolja gdje djetinjstvo još pije bistrinu žara onih koji žive. Žalo sad miriše na paklinu. I masline plode oporost danu. Sve prijetnje neba i zemlje porođene sa mnom vrisnule su u buci snijega. Na […]
Opstanak
Opstanak s vremenom sve stvari mijenjaju oblike riječi postaju tiše u polutami sobe ruše se zidovi između dva otkucaja srca prisutna gesta kao maleni oblak nestaje isparava praznina razobličuje opčinjava čisti param niti ispletene vremenom ni jedna nije dovoljno jaka da zaveže spasonosnu prisutnost sjećanja
Ringišpil
Bi jutros mir uz miris tamjana A onda se dan zakovitlao Okrenuo nake mu bude baš u prkos ne pokušavam otvoriti kišobran samo se ovlaš s njim poštapam smiješim se misleći na stari ringišpil dan se još jednom zakovitlao zatim se predao puštajući sunce van