U OVOM TRENUTKU u ovom trenutku jutro je daleko okomito i vodoravno spava u mreži s ribama pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti
Arhiva > svibanj 2018
Vjera
Vragu nije trebalo puno da polomi kazaljke satu i zaplete vrijeme zaplićući i mene nespremna u škripu stojim između tu gdje jesam i tamo gdje hoću čekam znam netko jest iznad mene
sve građevine sa kojima se grlili nismo
Budim se u drugom gradu nasmejem se nebu setim se tebe i zagrlim prvu građevinu
Tajno mjesto
Svako od nas ima tajno mjesto na koje, u mislima, odlazi kad želi da pobjegne od briga i od ljudi Tamo su čiste vode, mirišu borovi a zvuk harmonike uspomone budi Tamo je, nekad, bilo more, a sad su njive ravne kao dlan Tamo je daleka obala moga djetinjstva davni nedosanjani san I krenem, tako, […]
Kate
Komadić kruha zrnce šećera sjećanje i voda koje obilje bijeli zid crna zemlja žuti cvijet u otučenu loncu e,moja kate tko još misli na te jutros drveni stol davno obojen u zeleno i stolica kišom isprana štap o zid oslonjen na domak ruke ti ,Kate moja ništa ne pitaš ništa ne tražiš smo odlutaš nošena […]
Ne uzmicati
Stati nipošto ne zadrhtati mirom sparušiti strah silinom dvije ljubavi čelom uz čelo sljubiti toplinom popuniti prazninu treba moći znati ustrajati i samo osjećati ne uzmicati
