Dok me gledaš pitam tko si ti samo se tvoje oko širi u beskraj kaplje tišina i tvori nepremostivu pukotinu
Arhiva > svibanj 2018
Hiperion
Krv gamiže mojim licem dok rukama rujem oči svemiru. Tako malo od čovjeka je u njemu, tek koja krunidbena kost što je glođu izgladnjela zviježđa. Pogubljeno sve je u samoti. Zanijekano. Razvedeno. Dan se raspeo o krošnju svemirskog hiperiona i bjesni praskonoćjima. Krv svejedno gamiže mojim licem iza čije okamine slutim rat.
Tu, sad i odmah
Sramotna, obeshrabrujuća, izdajnička bol objavi se duž ošita, čini se bezrazložno, ali ta lijepa žena zna da to nije, nikako nije tako. I nije to prvi, a niti posljednji put jer osjećaj nedostatka je nemjerljivo snažan i razarajući pokorava načinom za koji ona nema lijek, a i ne traži. Noćas je opet sanjala i […]
Zvijezda koja se zove Sunce
Napiši pjesmu bez dekora i ukrasa nek zamiriše na ljeto na pelin na vrijeme kada smo na ulicama nepoznatih gradova priljubljeni jedno uz drugo upoznavali svoje duše
