Niz polje olovno, niz polje tjeskobno, vuci zloguci nebu sjenu proždiru i materišta jama hostijama zvijezde. Niz polje olovno, niz polje strahotno, žeđ pred jutrom uzmiče i grca tminu sunovrata. Niz polje olovno, niz polje žrtveno, vrijeme vučje mrzne trudove na galgama.
Arhiva > lipanj 2018
Činkvina 18.
Križevi Vukovarski, bijeli. Uzdišu, pričaju, opominju: “Ne ponovilo se više!” Tuga. yooutube.com
Na raskrsnici vjetrova
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Sujeta
Dok je nezasitnu sujetu hranila prslo je ogledalo dok se u njega gnijezdilo nadmeno lice njezino za tili čas promjeni boju jutro uspori kretanje dan i sunce zađe nad njezinom šutnjom
Dijalog s Jesenjinom – Suština poetike
https://sustinapoetike.blogspot.com/2018/06/marija-juracic-dijalog-s-jesenjinom.html
Vidarica
Sutra, sutra, razboljet ću se sutra, žalnije i dublje od samoga Žala, i mrijet ću živo među grmovima nara, zapešća smrskanih oko svoga vrata.
O,bar da neko diše kraj mene
Nemiri prijete jačaju sužavajući prostor istiskuju zrak smiraj mi treba O, bar da neko diše kraj mene iščekujem more osjeća pa izvalja školjku tik do moga uha ona huči utjehu nitko ne diše blizu tebe ali hoće pričekaj
