U dojke ubrizgavam svu korotu svijeta i podajam njome podzemlje svojih rebara u čijem oknu, do straha ukopano, cvili zlovrijeme srebrnih očiju. .
Arhiva > lipanj 2018
Crne vode
Trošni pramac broda sada magle vuku galebu na provi pocrnjelo krilo horizont je blizu, vidim crnu luku ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.
Vrijeme objeda
Stručak zlatnožute šume na lijevoj strani stola pregršt gljiva u pletenoj košarici iz udaljenog kuta druge sobe dopire glazba lagano njiše se zastor i sjena bijele ženske ruke u pokretu još malo vrijeme je objeda
Svjetlost
Širom otvorenog oka pripravna čekam dok do mene stigne sva svjetlost dana kako bih je obuzdala u riječ zapretala I prisluškivala miruj samo miruj došla sam i otići ću sama
