U nevažnom sada nevažno trajem naoblačen na svetlu i u tami ulice duge ostavljam puste neka drugi gaze njima Prestao sam biti ljubazan postao sam grublji između dva dana i patnje pitam se samo postajem li to zemlja ili sam već kamen ko zna svemu prolazi rok (Iz moje knjige “Dva metra tišine” )

Pročitaj cijelu poeziju

  Kažu da je čovjek Kovač svoje sreće Kovač možda Ali je i nakovanj

Pročitaj cijelu poeziju

Preslagujem možđane u likvorne oblake koji su nuspojava cjelonoćnih coitus interruptusa tamnih bića i moje savjesti. U nekom svijetu gdje je Mjesec jedina svijetla pukotina uma zovu me Uzorita. Tamo vlada vječna pomrčina i Mjesec je tek prijevremeni ejakulat uzbuđenih šetača Mliječnoga puta. Oko vrata svezujem crni flor. Tugujem za izgubljenim dobrim glasom svoga prerezanog […]

Pročitaj cijelu poeziju

  s oblutkom igraš se mjeriš mu težinu tražiš hladno srce  pijesku otvaraš ruke pitaš se jesi li na Početku izgubio put u oblutku vrteći se tražeći se u krug

Pročitaj cijelu poeziju

Pođoh dolom s oklopom, s bolom. Bosonog prođoh rosnom gorom.   Prođoh s otporom kroz mnoštvo oholo, Kroz kolo dokono pođoh okolo.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Moja tuga je žuta crvena siva usamljena Moja bol rominja kaplje inat kaplje ponos i sunce se rasipa Moje oči moje su oči nepomična izmaglica mešanje boja (počinje) raskopčavam kožu septembar je… septembar je…

Pročitaj cijelu poeziju

  Ispod grane starog duda Ajme smijeha, ajme čuda Dijete je poplavilo Na se’ pečat je stavilo

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju