Vjetar pleše u njenoj kosi. Stvaramo jesen, a očiju nemamo smrt u ogledalu poput svijeće gori Mi ostavljamo kamenje …. sakupljamo godine
Arhiva > lipanj 2018
Kazalište
Svake nedjelje, nakon jutarnjeg seksa, s vješalice skidam crni pojas nevinosti i maturalnu haljinu razdjevičenu u boku. Krojačica je ušiva velikom, vatrenom mašnom, rubeći grimizni tepih kojim plešem opako dobar tango. Mmm… Tange su jedan broj manje. (Bit će ugodno sjediti u prvom redu
Suton
Već drugoj obali nečujni vali prenose zadnju rumen. Iscurilo vrijeme, sati stali, u grudima zlata grumen.
Lakonoga
U oko moje široko i duboko talože se svagdanje ljepote dobrote i samoprijekori za propuste čudom postajem lakša i bliža nebu zatomljujem misao na dva jada između kojih se njišem lakonoga prebrodim posrtanje bez ogrebotina /obluci su topli i nježni/ razmjenjujemo osjećaj dugo i nježno
Pucanj u
Sjedim do nogu dana i noktima grebem porculansku površinu zraka, tražeći nalazište artefakata o sebi. Utroba ispod neba nenastanjena je zvijezdama i ja više nemam razlog disati kapilarama boli. Svaki izdah pucanj je u. Dan nesigurnim ali ustrajnim korakom odlazi od mene, prstiju zarivenih u vlastiti grudni kavez. Iz njega oslobađa srce kojim kukavički puca […]
Tragom sunca uđi u dan
Smiono cvrkuću ptice poput mjere za korak posrnuće ne dopuštaju budi tik do nečujnog prati lijeskanje ribe i ne traži rješenje bezglasnog mreškanja mora misli oslobodi zora je vile morkinje tonu u san vrati se k sebi tragom sunca uđi dan učini s njim što znaš