Miruj, tugo, pakleni porode Što mi na grudima spavaš Snagu mi halapljivo sišeš Iako te hranim suzama slanim
Arhiva > kolovoz 2018
Bijela kuća
Mudrovala je uvijek govorila bi o njoj mlađa sestra opravdavajući svoj nerazum a ona je zabludjelim pogledom samo ispraćala ptice
Izgubljeni pjesnik
U svijetu raskošnih maski i laži Teturam pozornicom ovoga planeta Pobjeći želim, a gravitacija smeta Jesam li mašta samo mi kaži? Ni zavjesu nema tko da spusti Dok svjetlost tvoja moja dva lica grije Sklupčan sam u malome kvantu energije Otključaj sne i u njih me pusti. U dimenzije svijeta nepoznatog meni Uči […]
Kako se ukazuje sreća
Nemjerljivo široko nepojmljivo duboko neobično toplo grlim svijet očima otimam sitnice vremenu i prostoru tada bivam slijepa bivam gluha kako bih preostalim čulima osjetila kako se ukazuje sreća
Za dva života sam te voleo
Posle ljubavi Kišni cvet U samo jednoj boji ćuti Na stolu jabuka Zaleđena od tišine Od reči koje nedostaju Pobegneš u drugu sobu Još gore Prašina čuva otiske Verno Za bolje dane Za bolje ljude Posle nas Mrvim jezik disanjem Da ne izgovorim jedno ime Ne mora svako da zna Da čuje Mnogo je i […]
