Osjećam kroz mene tutnji grmljavina podivljale rijeke koja žudi natopiti osušene pore oživjeti pustinje raskrčiti stijene i prije nego ostane od mene zrno soli koje guta more neka moje kapi Zemljom budu raspršene
Arhiva > rujan 2018
Bol
gotovo dotaknuta bol isprekidanim dahom jesenjim mjesečarska rasuta k’o kolajna iskustva u prstima noći gotovo ganutljiva moć u rastancima nije li težnja da se otrgne biser ranjenoj školjci
Ljubavna
Ćutim zagrljaj onaj znani usporavam disanje pritajim se ispod ruke snažne i nježne tad me ima više no ikad prije pojačavaš stisak i šutnju /znaš da razumijem zašto te nema/ mislima šapućeš ispriku meni i zemlji miruj ima me i kad me tu nije
U mislima
Uronjena u more misli Valovi me čežnje nose Teški dani su me stisli Posjedile mi smeđe kose
Oči u oči
Oči demona izranjaju iz mraka Oči demona izranjaju iz tame Munja svijetli u utrobi oblaka Prijeteći da svanuća nema za me.
