Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ranije toga dana pijančevali smo i pozdravljali tamu. Netko je ipak upalio svjetlo. Ugledam pravo lice Zemlje ( i krhotine koje plove Zlom Bogu oko glave ). Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ti ga nisi nosila ostala si u praznome domu i čitala Sofijin izbor.
Arhiva > listopad 2018
Gordana Majdak: “Dodir obnaženih misli”
https://www.mvinfo.hr/knjiga/12448/dodir-obnazenih-misli?fbclid=IwAR1lASbpQGDWxC_-qTlcOKDz4PCfXskf3PeXTjTKGRlI36rCKKpEeoUkk-8
Svjedoci
Ptici kamenu valu sunčaniom traku i brezi pregibu tijela kaplji otkrivam lako je sanjariti pred vama tek možda za malo ćemo se sresti drugačije spoznati se dublje zagrliti se ne dirajući se odista možda se ništa desiti neće a možda posvjedočite koliko puna je misao moja
Vrijeme bez vjêđa
Tamo gdje idem, ti ne traži. Puteva više nemam i svi moji grobovi u vojni čekaju glas.
Miris zemlje
Sunce je visoko sjalo na nebu ali me svježi povjetarac, s vremena na vrijeme, šibao hladnoćom. Tražila sam zaklonicu i zlatni otok sunca. Na prostranoj livadi igrala su se djeca. Pridružila sam se djevojčicama, pa smo zajedno preskakale konopac i igrale školice. Sve to vrijeme, dišući oštri ranoproljetni zrak, pratio me miris svježe zemlje iz netom […]
Pokornost
Propustih šutnju kroz svoju pest i tad rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.
