lud sam i sanjar dok god zeleniš u meni mogao bih umreti svakog trena ne postoji lek ako se izgubim iz tvojih očiju
Arhiva > listopad 2018
Poema o tapiseriji
Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]
ona je
Ona je rasla iz suze leptira disala sazvežđa mešala se u prvu kafu nekog oblaka i drsko čuvala maštanja izgubljenim bez kompasa Ona je ravnoteža između godišnjih doba tajna od koje cvet nag uvene i opet procveta sa osmehom na mestu gde samo svetlost ulazi u tebe Ona je magla na reci nedovršeno delo mrtvog […]
Nije dovoljno
Svijet je s druge strane nasuprot mojeg lica stol kao slani val moje tijelo obala gola nešto bih ti prošaptala nikad ne uspijevam reći sve što sam naumila u minuti do punog sata prije odlaska smijehom otvaram vrata šapat ostavljam ispod stola
Vaš primjerak haiga zbornika “Tvoje kandilo i mojom svijećom gori”
Dragi autori i čitatelji zbornika, ako vam se zbornik svidio, možete ga pohraniti u svoju elektoničku biblioteku jednostavnim preuzimanjem s ovog linka. https://view.publitas.com/foi/tvoje-kandilo-i-mojoj-svijecom-plamti-elektronicki-haiga-zbornik/page/1