Visok sam i koraci mi dugi, ruke okrutne poput đavoljih smjerokaza. Nacrtat ću vrijeme ovjenčan tamom uploviti u blagosilje gdje ponoć kaplje. Šišmiš odleti prema Eridanu.
Arhiva > svibanj 2019
Za utjehu
jutro je brisalo okrajke noći na otvorenom putu mogle su se vidjeti djevojke nosile su svoju prošlost u košarama uspomene koje se ne daju izbrisati korito rijeke će okupati otpale latice s rubova sna zadržavajući nadu u njihovim pokretima da se ne bi razbile kao porculanske lutke koje sam im jednog davnog ljeta poklonila […]
Requiem za Lorenu
Pamtim Lorena te jeseni kasne jela si naranče crvene i slasne. Smrt razapeta između otoka i kopna tama : – iskovane misli u boji tvojih očiju.
Kosa puna očiju
Dugo su ležali na tamnoj zemlji moja je kosa tamnija od zemlje. Noć krvari kao crna trešnja moja je kosa crnja od trešnje. Hladni poput ogledala i zrcalni kao pamćenje vrijeme je, ali ga oni ne vide! Oni, ne vide vrijeme! Postoji čovjek. Ja imam njegove oči on je slijep ( u prah nam kosti […]
