http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=192637
Arhiva > kolovoz 2019
Labud
Nije ih odmah primijetila zaokupljena gledanjem labuda kako ponosno plovi jezerom. Izgledalo je da klizi jer se voda ni najmanje nije uzburkala. Jato pataka je iz obližnjeg grma uplovila brčkajući kljunom ispod površine. Njemu se taj dolazak ni malo nije svidio pa je otplovio na drugi kraj jezera. Kada je odlučila krenuti ugledala je njih […]
Tako jednostavno je
Malo je malo je nedostajalo kako bih dosanjala san vrijeme je za susret sa stvarnošću oči su moje već poodmakle slijedim ih ledohodom ka mjestu na kojem se prije svih napajam ljepotom i pokoravam dan
Munja
Možda će ljeto, možda će baš ovo ljeto Vratiti sve uspomene izgubljene davno. Uspomene moje, tvoje, naših ljeta zajedničkih. Možda će kažem, a sumnja se izvija, leluja Kao plavičast dim u zimsko jutro Ponad sela mog slavonskog.
Kiša u noći
Kiši, rominja Poput božje uspavanke A lagan vjetrić miluje zavjesu Nježno ju dodiruje Nježno ju njiše U opranom zraku miriše Pokošeno sijeno Uz svjetlost lampe Plešu lelujave sjene Po zidovima Tako je lijepo Tako je ugodno Tiho Tiho Uz rominjanje kiše u noći Polako Polako Sklapaju mi se teške oči Nad nepročitanom knjigom
I sve uzalud
U neko svitanje rano ona, Slavonija moja, sva se prostrla darivanjem rodnih njiva i polja se moja zibaju na povjetarcu i glas mi zvoni zvonko, Opominje;
vučja put
nađoh je neizvîdanu na dnu rane olujnoga vala među pjenom krvi podojene ravni u studen jami vučjega grada nađoh je kako sluti slutnju koja Krku shrva kćeri moja vučje puti za Nju uvijek ustaj prva