https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=200183
Arhiva > srpanj 2020
Obred za večnost
Izmislih stih za dan kad mene ne bude bilo. O, laste, dolazi noć stisnuta u pesnicu. Poslednji blagi zrak na čudesnu završnicu u srcu sna, uz pogled na porodično stablo.
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
U snu-gazela
Čula sam pjesmu vukova u snu. Tiho, melodično dozivanje u snu. Vidjela sam gorske visove Koprenom bijelom prekrivene, u snu.
