Arhiva > listopad 2020

haiku

cvet svojom senkom pravi zamku mravima vreme je za čaj

Pročitaj cijelu poeziju

Sol pod jezikom

ima nešto u ponavljanju u  vrtnji koja ne prestaje i dostiže ništa rubi ponore kao čipku snu koji pred jutro umire u zvijezdi ima nešto u dalekim predjelima pustinjskim u suhom vjetru   razvlačim toplinu večeri kao tijesto pod prstima dok ponovo padam u bijelo jutro gdje pustinjska sol prekriva jezik svijeta  

Pročitaj cijelu poeziju

O romanu Sanijele Matković “Žuta Mona Lisa”

  https://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/  

Pročitaj cijelu poeziju

Hrelić

Šetnjom, tik uz nasip, pored naše Save, pješice ispod mosta, pa ravno stazom put trave, čeka te prizor pamtljiv – sa desne strane, ne vidiš mu kraja, seže pogled put – Hrelić raja! Krećeš sa svim ostalim svijetom vidjeti razna čuda – i vidiš stvarno svega – od igle i konca do velikog lonca, od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Novi roman Sanijele Matković “Žuta Mona Lisa”

                https://klepsidra757.ba/novi-roman-sanijele-matkovic-prica-o-vukovarskoj-bolnici/?fbclid=IwAR2mcQCTT6AqqsQ1qvbclqXkx0bfghZbA2cOF-WQDtj090wRm5SftSdZOfs

Pročitaj cijelu poeziju

Zovem te pjesmom-gazela

U tišini svojoj, zovem te pjesmom. U noćima vedrim, za punog Mjeseca, zovem te pjesmom. Zastani, poslušaj riječi Refleksiju duše, jer zovem te pjesmom. Mnogo puta prođeš ne osvrćući se Na moje riječi dok ja, zovem te pjesmom. Plačem, kajem se, pišem I u snu te zovem pjesmom. U krilu mi požutjele stranice iskidane duše. […]

Pročitaj cijelu poeziju

haiku

mokri dlanovi nebo u bistroj vodi i suze riba

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubavnici

Pročitaj cijelu poeziju

Kako na Nebu tako i na Zemlji

Iz čiste si ljubavi, vječni Oče, udahnuo Riječju svoj živi dah u grudicu blata, u smrtni prah i život u noj otpoče.

Pročitaj cijelu poeziju

Haiku

odbjeglo sunce obgrlila tišina stabla bez lišća

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts