Arhiva > studeni 2020

Činkvina

Tišina Glasna, tugaljiva. Sipi, uzdiše, lebdi Razvučena između četiri zida. Samoća.

Pročitaj cijelu poeziju

sloboda

U njenom oku koračaju brda Gore boje Smeju se vetrovi Kada je tužna nebo plače Ptice ućute Trava ne raste U njenom oku plovi čamac Pevaju ribe Sanja novembar Kada je srećna Zovu je sloboda Nikad ti neću reći zašto

Pročitaj cijelu poeziju

lipa

Subota Svanulo je negde u brdima U sobi miriše lipa Trošnost Između nas isprekidana tišina Sve Sve je prošlo Poželim da sam sebe tražim Da dovršim poslednju pesmu Da pripitomim pakao Zapalim cigaretu I odem Subota Mojim tapetama to ne smeta Trovalo ih je godinama To parče ljubavi među nama Način na koji smo usamljeni […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nebo i zemlja

Pročitaj cijelu poeziju

Sa Maštopletovog bloga

Sa Maštopletovog bloga: Marija Juračić o romanu „Bijela vučica“ Suzane Marić UDRUZENJEALIAMUNDI.WIXSITE.COM Marija Juračić: O knjizi „Bijela vučica“ Suzane Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Molitva bijelog križa

Kada mi dođeš u pohode Kada kolona ljudi ode, A ti i majka ostanete same Stavi ruku na moje rame. Kada se prepustite same plaču Pod tvojom rukom zadrhtat ću Jer posljednji dodir onoga dana Bila je moja smrtna rana. Osjetiti ćeš moju patnju, bol i strah Kako se čovjek pretvara u prah Okus krvi, […]

Pročitaj cijelu poeziju

pored puta

Topi se drveće U oku sam uramio brda Celi oktobar Miriše soba na belu kafu Dublje dno duše greje Dublje do smrti Gazi oblak po krovu U nedrima golim rađa se pesma Epitaf za slepa slova Žutog lišća Svet je preplašen Čuje se samo Tiho Tiho Srce Lupa Sve pregori Takva je jesen Natopljena jadom […]

Pročitaj cijelu poeziju

zvono

Pod kožu mi uselilo zvono Pet kilograma bakra A duša tek zašumi meko Korak me ne sluša vekovima U srcu osamljena ravnica raste Još je gaze između sna Mali mravi Od stakla I tako ižednim U krugu lepe tišine Što talasa Što se talasa Pod kožu mi uselilo zvono Biljke me zamišljeno gledaju Još od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jasen

Pročitaj cijelu poeziju

Ispod trešnje, u bjelini

Čekam da dođeš snovima u bjelini, kakvu te pamtim.   Probuditi ću ruke usnule za zagrljaj, prinijeti mislima ono naše izrezbareno srce na ostavljenoj trešnji

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts