Nitko ne zna što je iza zvijezda, blizu tek maštom nastoji doći. Nitko stvarno ne zna o beskraju neba, tek snatri katkad u svojoj samoći.
Arhiva > prosinac 2020
Odlazak Vesne Denčić
Nisam Vesnu osobno poznavala, ali boli njen odlazak. Uvijek je bila draga, jednostavna i velika. Poslala bi mi mailom svoj list sa željom da uživam u vedrini, u smijehu, u onom najboljem što čovjek nosi u sebi. A vraćam joj sada dubokom tugom. Ne znam postoji li nešto tamo gore, ali ovdje dolje, među ljudima, […]
nedostajanje
O kako mi sada nedostaje Neki jednostavan dan Jesenji Da mi u kostima zašumi reka I da na njoj dve patke plove I da dugo Dugo pričaju o ljubavi Ispod celog neba Ispod celog rebra O kako mi sada nedostaje Jedne male ulice metar Da me u zglobu jutra Beli leptir u njoj uči molitvu […]
U društvu riječi
Ponekad mislim: riječi su kao bića, svaka riječ – poseban akter. Nude se kao kod jela i pića da odolim višku, ojačam karakter.
Iz sjećanja
POTIHIM GLASOM S KRUNICOM U RUCI OMAMA MOLI BOŽIĆNO JUTRO SVIĆE U SNIJEGU DO VRATA (tanka)
O bogaćenju – iz romana “Buga” Marije Juračić
https://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/2020/12/1632315041/o-bogacenju-iz-romana-buga-marije-juracic.html
